Ono što stoji kao neosporna činjenica da se snoubording ne može naučiti bez dosta padanja. Obično su to prva dva dana obuke, dok ne stvorimo osjećaj šta se dešava sa tom daskom na kojoj stojimo i kako se na nju reflektuju pokreti našeg tijela. Mnogo je izazovnije nego na skijama. Noge su nam fiksirane, nemamo mogućnost da iskoračimo i na taj način izvršimo korekciju naše pozicije. Osjećaj ravnoteže i balansa je individualna motorička osobina svakoga polaznika. Glavni postulat u učenju snoubordinga, da je moja projekcija težišta uvijek na sredini daske ili malo naprijed. Taj postulat početnici usvajaju na različite načine i različitom brzinom.

Početnici na bordu, ako im je težište pozadi ne mogu da urade ništa. Dok se ne uradi korekcija pozicije to je samo veliki broj padova i bezuspješnih pokušaja koji demorališu početnika. Pada se non- stop. Nezgodni su ti padovi nazad na trticu i naprijed na koljena. Malo polaznika može da usvoji i da primjeni da je pad naprijed u stvari odbojkaški upijač sa klizanjem po snijegu na podlakticama, a pad nazad klasična džudo povaljka.

Kod pada zbog smanjenja povreda jako je značajno da se površina oslonca sa podlogom što pre povaća, "razlije" i time smanji sila pritiska na dio tijela koji je prvi u kontaktu sa podlogom. Istovremeno bord treba podići od snježne podloge.

Preporučujem da se za početak učenja snoubordinga izabere termin kada ski staze nisu zaledjene i tvrde. Idealno je kada padne novi snijeg. Najbolja je individualna nastava jedan na jedan. Tada imate potpunu asistenciju i pomoć učitelja da se smanji broj padova i uspješno savladaju osnovni principi. Držanje za ruke, zajednička vožnja sa instruktorom mnogo pomaže, ubrzava i olakšava učenje snoubordinga.

Krećemo na ravnom sa vježbicama navikavanja na snoubord. Pri tome je samo prednja noga fiksirana snoubord vezom. Zatim slijede vježbe na blagoj padini sa kojima dođemo do učenje prvih zaokreta. Druga noga nam je svo vrijeme slobodna i na taj način smanjujemo broj padova, a istovremeno nastojimo da se polaznik nauči da je stalno u pravilnoj snoubording poziciji.

Sve se dalje svodi na igranje sa našim težištem i njegovim doziranim pomjeranjem ka unutra i naprijed, odnosno u polje i naprijed. Pokreti su kordinisano sa pomjeranjem i pregibanjem prednjeg koljena i nagibom gornjeg dijela tijela u gore navedenim pravcima. Oni koji imaju veći stepen motoričke inteligencije i samim time bolje osjećaju poziciju segmenata svoga tijela, lakše i brže iskordinišu pokrete i stvarno za 2 do 3 dana, odnosno 3-4 sata nastave samostalno voze po plavim stazama. Za ostale to traje duže, uporni, koji istraju sigurno nauče.