Elementi D nivoa škole skijanja su zahtjevniji i kompleksniji jer se isti elementi iz C nivoa izvode u bržem ritmu i užem hodniku , znači da u kraćem vremenskom roku treba da odreagujemo na adekvatan način.

- Paralelni zaokret u uskom hodniku kombinovanom tehnikom. Popularno- žargonski- brzo vijuganje. Smanjenem širine hodnika, bržim ritmom izvođenja dolazimo do ovog elementa. Tehnički po načinu izvedbe je identičan paralelnom zaokretu u širokom hodniku kombinovanom tehnikom, samo je sve dinamičnije, zahtjevnije, zbog potrebe da se u kraćem vremenskom periodu izvedu svi potrebni tehnički detalji. U odnosu na C nivo brzina je nešto manja. Ostaje detalj minimalnog prednjačenja spoljašnje skije u početnoj fazi zaokreta. Ritmičan, tečan, izazovan elemenat, koji zahtjeva usklađenost i pravovremenost pokreta.Povezujemo u brzom ritmu ne završene zaokrete, trajanje faza opružanja i pregibanja je isto, ramena osa je upravna na padnu liniju i pravac kretanja ravno na dole, trup je miran, a zaokrete vodimo rotacijom obadvije potkoljenice naprijed i unutra.

- Paralelni zaokret u uskom hodniku zareznom tehnikom, izuzetno zahtjevan elemenat i smatram da nije realno da može da se u konačnoj varijanti od strane polaznika izvodi na crnoj stazi. Odnosno to je majstorluk do koga postepeno treba doći i nije veliki broj polaznika koji to uspiju. Uglavnom su to bivši takmičari koji imaju taj pokret u nogama. Elemenat koji je izazovan i za Učitelje I i II nivoa. Skije su svo vrijeme na rubnicima i ispoljava se geometrija skija. Lateralno gibanje je naglašeno. Elemenat zahtjeva izuzetnu kordinaciju i pravovremenost radnji koji su uslovljeni dinamikom i ritmom ovog elementa.

Video projekcija je ne izostavna za uspješnu detekciju grešaka i napredak u nastavi. Značajno je da polaznik u potpunosti shvati gdje i kako generiše grešku i kako treba da izgleda pravilno izveden motorički pokret. Nakon toga adekvatnim vježbama vršimo korekciju i učimo pravilnu izvedbu elemenata tehnike skijanja.

E nivo predstavlja vožnju po grbama i tu se prvi put susrećemo sa snježnom podlogom- stazom koja nije pripremljena sa mašinama za ravnanje snijega.

Vožnja po grbama zahtjeva dinamičan i brz izbor putanje, odličan tajming pokreta, raznovrsnost u izboru i načinu pregibanja- opružanja i izuzetnu mekoću koljena. Skijanje po grbama je izazovno i zahtjeva dobru kondicionu pripremu.

Polaznik koji uči grbe je već formiran skijaš u zavisnosti od njegovog tehničkog nivoa obuka se prilagođava. Načini skijanja po grbama su:

- amortizovanjem grba

- preskokom grbe

- između grba

- kombinovano

Na nama je da izaberemo metodski put koji je najprimjereniji tehničkom nivou skijanja našeg polaznika i vodimo ga kroz različite načine skijanja po grbama.

Kopaonik nema vještački uređenu stazu sa grbama i grbe se mogu vježbati jedino kad krenu jugovine u popodnevnim časovima rada skijališta.

F nivo je skijanje po dubokom snijegu. Pravi filing i prekrasan osjećaj, svejedno je da li je u pitanju 20 cm pršića ili je napadao “ domaćinski“, užitak je ne zaboravan i neponovljiv.

Da, to je to, fantastično...prekrasno... Išarati skijaškim tragovima nedirnutu padinu, ukrasiti je vezanim zaokretima, dok pršti snijeg na sve strane , a mi plovimo ritmično niz padinu.

Ovo je vrhunski nivo skijaške tehnike i ima više varijacija u zavisnosti od vrste dubokog snijega i strmine. Samu metodiku obučavanja prilagodjavamo tehničkom nivou polaznika i uslovima na terenu.

Duboki snijeg traži mekoću, osjećaj, tajming pravovremenosti i doziranosti pokreta.Vožnja po dubokom snijegu traži i dobru kondicionu pripremu. Mnogo je lakše ako imamo skiju koja je namjenjena skijanju po dubokom snijegu.

Najveći izazov je osjećaj "plovnosti" po dubokom snijegu. Trebamo sa naučiti da ravnomjerno opterećujemo i pritiskamo spoljašnju i unutrašnju skiju, 50%-50% bi bilo idealno. Na tvrdoj stazi je uvijek veći procenat težine na spoljašnoj- donjoj nozi i taj procenat varira u zavisnosti od strmine, vrste zaokreta i tehničkog nivoa koji skijaš ima. Kada taj naučeni obrazac primjenimo u dubokom snijegu, unutrašnja skija koja nije opterećena usljed povećanog čeonog otpora koji pravi snijeg isplivava na površinu, a opterećena spoljašnja propada još dublje, gubimo dinamičku ravnotežu, naginjemo se i padamo.

Izazov koji moramo savladati za početak je da ravnomjerno pritiskamo obadvije noge, da plovimo kroz duboki snijeg, da ritmično se zibajući u koljenima idemo koso preko padine. Da uradimo prve zaokrete ka brijegu, pa pojedinačan zaokret od brijega i na kraju da ritmično povežemo zaokrete...da smo uvijek mekani u koljenima i spremni da adekvatno odreagujemo na grbe i neravnine koje su ispod naizgled ravnog sniježnog pokrivača.

Padovi su prekrasni, kao da se uronimo u veliki, ogromni perjeni jastuk, ponekad se teško iskobeljati iz tog paperjastog omotača, pronaći skije, staviti ih i nastaviti...no, sve su to prekrasne čari skijanja u dubokom snijegu.

Treba probati, doživjeti, naučiti...

Zbog nadmorske visine, temperatura i količine padavina, Kopaonik nije top destinacija za učenje i vožnju dubokog snijega. Rijetke su godine kada imamo mogućnost da 7-10 dana vozimo duboki snijeg.