Trebamo polaznika inficirati najljepšim virusom na svijetu. Virusom skijanja. To ćemo uspjeti, ako mu damo puno podrške, stručne i pravilne pomoći. Suosjećajući se sa njegovim/njenim početničkim mukama.

Skijaška oprema je teška i neudobna. Ski cipele su prava noćna mora za početnike. Nov je osjećaj fiksiranosti kompletne potkoljenice i stopala. Neobično je hodati sa fiksiranim skočnim zglobom, a na nogama nam je umjesto naše normalne obuće glomazna i teška pancerica. Na sve to i skije čine veliku polugu kojom treba vladati.

Kod prvih spustova bez obzira što je padina blaga normalna je pojava strah, kod ženske populacije je on daleko izraženiji.

Stvarno je teško prvih par časova na snijegu. Mnogo je izazova, naporno je. Djeca koja su u procesu vježbanja, koja su aktivna i treniraju, a pogotovu koja kližu ili voze rolere bez problema prolaze ovu prvu fazu.

Ne možemo bez pravilnog skijaškog stava, a on se vrlo jednostavno formira. Kao i u svakom drugom sportu, potrebno je da malo spustimo težište, tj. savijemo koljena i da se malo nagnemo ka naprijed da bi smo bili na prednjem dijelu stopala. Ne treba ništa da bude prenaglašeno, ukočeno. Stojimo normalno, prirodno i radimo iste takve pokrete. Znači potkoljenica se sa prednje strane blago oslanja na cipelu, blago smo savijeni u zglobu koljena i kuku, i trup blago nagnemo naprijed. Glava je u normalnom položaju. Pogled je ravno naprijed. Ruke su blago savijene u laktovima, podignute u visini kukova i širini ramena u vidnom polju. Šake su malo otvorene u polje, tako da su krplje od štapova blizu zadnjeg veza na skijama.

Kada je početnik pravilno zauzeo skijaški stav i može samostalno da se spušta niz blagu padinu, mogućnost kontrole brzine, skretanje i zaustavljanje su sledeći elementi koje treba da usvoji da bi se osjećao bezbjedno i da bi uživao u svome skijanju.